Pedro Lemebel jedan je od najvažnijih queer pisaca Latinske Amerike, ikona njezine umjetničko-performerske, književne i popularne scene. Lemebelovo najvažnije i najpoznatije literarno djelo roman je Moj nježni toreadore, koji je 2020. ekranizirao Rodrigo Sepulvede, čime je ponovno pokrenut val zanimanja za Lemebelovu iznimnu ličnost i opus. Na hrvatskom je napokon dostupan zahvaljujući Bodoniju i prevoditelju Borisu Dumančiću.
Lemebel je privukao pozornost javnosti 1986. performansom na sastanku ljevičarskih oporbenih stranaka. S naslikanim srpom i čekićem preko pola lica i na visokim potpeticama prekinuo je stranački skup i pročitao svoj “Manifest”, što će biti samo nagovještaj njegovih budućnih društvenih “intervencija”.
U svom se pisanju bavio položajem manjina i marginalnih skupina, od žena preko siromašnih do pripadnika LGBTQ+ zajednice, izmičući svim klišejima i svrstavanjima. Jedan je od rijetkih beskompromisnih pojedinaca koji je doživio pobjedu svojih civilizacijski važnih ideja, čijem je ostvarenju velikim dijelom i sam doprinio: Čile je od jedne ekstremno konzervativne i autokratske države koja je homoseksualizam smatrala devijacijom i bolešću postao društvo otvoreno za raznolikost. U romanu Moj nježni toreadore glas zajednice dao je fascinantnom junaku/junakinji, Tetki iz Kvarta, utjelovljenju svakovrsnih manjina, ali i velike ljubavi prema životu, zaigrane znatiželje za njega.
Lemebel je za širenje svojih ideja i životnih principa upotrebljavao različite medije, poput književnosti, publicistike, vizualnih umjetnosti i performansa, razbijajući sve konvencije, pomičući svojom kreativnom snagom umjetničke granice te nadahnjujući umjetnike i aktiviste širom svijeta.
O njegovu talentu koji se prelijevao i u sam jezik pisao je i Roberto Bolaño: “Lemebel ne mora pisati poeziju da bi bio najveći pjesnik moje generacije.”
