Najpoznatija kao glazbenica, kantautorica koja ne igra na sigurno, rado eksperimentira sa žanrovima i formom te često hrabro iskorači izvan okvira, Sara Renar je osim u glazbi podjednako strastvena i u još nekim stvarima. Ovu diplomiranu arhitekticu osim na koncertima i modnim događanjima redovito možete susresti i na književnim predstavljanjima jer knjiga je njezina velika ljubav, a čitanje – kako sama kaže – ljuta potreba!

Kako se zaljubila u čitanje, što joj znače knjige i koji su joj omiljeni autori i žanrovi, doznajemo u kratkom razgovoru.

Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?

Vjerojatno bi to bila Ježeva kućica. Znala sam je doslovno napamet!

Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?

Jako teško mi je to reći, ali Derviš i smrt Meše Selimovića je roman kojem se stalno vraćam. Najdraža djela čitam ponovo i ponovo kao što to rade mala djeca. Ti nisi isti čitatelj svaki put kad iznova kreneš u djelo, a najbolja književnost te “radi” na nebrojeno razina. Slično pristupam i najdražoj muzici.

Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?

Meša Selimović, Ivo Andrić, Krleža, Branko Miljković, Tin Ujević… Sviđa mi se jako i latinoamerička (klasična?) književnost: Márquez, Bolaño, Borges i Cortázar.

Što trenutačno čitate?

Trenutno čitam Kiklopa. Imajte na umu da sam po završetku tehničkog fakulteta uskočila ravno u arhitektonski ured, a potom u život na cesti po turnejama. Sad se konačno čini prigodan trenutak za obnoviti gimnazijska poznanstva.

Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…

Obično pitam ljude kojim povodom žele uopće čitati. Ako govorimo o mom životnom pozivu, onda je to definitivno Sve o glazbi Davida Byrnea. Preporučila bih je na engleskom originalu, doduše – nevjerojatno koliko je prevođenje delikatno područje.

Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?

Tišine Meše Selimovića.

Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, posao, učenje, osobni razvoj, zabavu…?

Čitanje je za mene ljuta potreba. To je jedan prvenstveno samački čin u kojem vrijede neka druga pravila prostora i vremena. S nekim tekstovima u jednom trenutku više nisi siguran kada su ti vlastite misli negdje odlutale, a onda se pak opet vraćaš u tekst, kao da uranjaš. Imam sreće da sam odrasla u obiteljskom okruženju popriličnih književnih crva, pa se o svemu što se čitalo uvijek raspravljalo i komentiralo, bila to publicistika ili beletristika.

Imate li najdraže Frakturino izdanje?

Oni od Tisje Kljaković Braić. Majčina strana familije je s juga, tako da me zbirka ubola točno gdje treba. Šaka suza, vrića smija.

KUPI OVDJE!