Kad muškarac zlostavlja ženu, žena potraži pomoć u sigurnoj kući. Kad žena, nakon godina zlostavljanja, ubije muškarca, za nju više nema sigurne kuće, čak ni one koja bi je zaštitila od nje same. Novi roman Marine Vujčić Sigurna kuća, u izdanju nakladničke kuće Fraktura, moćna je i potresna priča o Ladi Lončar, ženi i majci koja, nakon što ubije supruga, mora preživjeti u društvu koje poznaje samo jedan scenarij: da muškarac ubije ženu.
“Njegove ruke koje nisi mogla prestati promatrati kad ste prvi put sjeli u onu kavanu u Gundulićevoj. Njihov će ti dodir biti kao svečanost, kao svemirski događaj koji se stoljećima pripremao među zvijezdama, dok još ni vaši preci nisu postojali. I svjetlosne i kalendarske godine morale su smanjivati razmak između vas dvoje, sve su se silnice svemira morale udružiti da vas sastave u prostoru i vremenu, da vam se tijela napokon spoje u zagrljaj. Tako je izgledalo. Kao senzacija.” Marina Vujčić, Sigurna kuća
Marina Vujčić dobitnica je V. B. Z. književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman Susjed te višestruka dobitnica Nagrade Marin Držić za drame, hvaljene i izvođene u hrvatskim kazalištima. Nakon Stolareve kćeri, dnevničkih zapisa meditativnog tona, Marina Vujčić ponovno piše fikciju, koja se zbog uvjerljivosti doima kao najbrutalnija stvarnost.
Poput romana Gladno srce Line Nordquist, u prijevodu Lane Momirski, Premještanje snova Mihaele Gašpar i Drago mi je da je Mama mrtva Jennette McCurdy, u prijevodu Hane Samaržije, koje je nedavno objavila nakladnička kuća Fraktura, Sigurna kuća prodoran je krik protiv svih oblika nasilja nad ženama.
“Kako je moguće da nekoga bezumno voliš, a onda ga se bezumno bojiš i bezumno ga ubiješ.”
O tome razmišlja Lada Lončar dok se prisjeća beživotnog tijela svog supruga u mrtvačnici. Početni zanos zaljubljenosti i blistavi trenuci sreće, koje su zamijenile mračne scene nasilja, vode do trenutka kada je Lada svog supruga, uglednog sveučilišnog profesora, usmrtila ubodom nožem u prsa. Osuđena na devetogodišnju kaznu zatvora u ženskoj kaznionici, među prijestupnicama koje je gledaju s prijezirom, Lada će, kako bi preživjela, morati naći načina da razumije i oprosti samoj sebi.
“Pokušavaš se sjetiti vremena kad si u njegovim rukama drhtala iz pravih razloga, a ne od straha. Uspijevaš u tome, ali sad je svaki taj dodir podložan sumnji, svaki se čini proračunat u posesivnom umu koji ti priprema život nedostojan čovjeka. Te iste ruke su te udarale, prijetile ti, a onda te i pokušale ugušiti. Sad više nikome ništa ne mogu učiniti.” Marina Vujčić, Sigurna kuća
Sigurna kuća napisana je kratkim i britkim rečenicama koje se utiskuju u svijest kao udarac u kožu. Pripovjedačica Lada Lončar u drugom licu jednine obraća se samoj sebi, ali i svim Ladama Lončar svijeta, glasom savjesti koji rezultira katarzom.
U društvu u kojemu se istovremeno rasplamsavaju rodno uvjetovano nasilje i borba protiv njega Sigurna kuća najvažnija je knjiga koju možeš pročitati ove godine.
