Autor: Martina Vidaić
U moru knjiga posvećenima velikim povijesnim događajima Tihomir Ponoš donosi jednu posvećenim onim malim, ali jednako važnim, koji su oblikovali našu svakodnevicu, svijet i društvo kakvo ga poznajemo.
Knjiga Kaj je bilo zagrebačkog novinara i publicista Tihomira Ponoša svojevrsni je povijesni leksikon. Njezina je arhitektura kalendar, a sadržaj čine povijesni događaji koji su se zbili svakog pojedinog dana u godini. No Ponoš se u Kaj je bilo ne bavi poviješću koja se uvriježeno smatra velikom i važnom. U knjizi se ne sukobljavaju vojske, ne pregovaraju političari i diplomati, ne pomiču se državne granice, u njoj nema prevrata, državnih udara, revolucija ni parlamentarnih rasprava. Doduše, katkad se spominju, ali tek kao pozadinski šum, kao pozornica na kojoj se zbiva nešto neusporedivo važnije za svakodnevicu, za sudbinu svakog pojedinca i čovječanstvo u cjelini.
„Htio sam pisati o manje poznatim događajima, svojevrsnu "povijest odozdo", terminologijom Howarda Zinna nešto poput "narodne povijesti". "Velike" teme – veliki ratovi i bitke, revolucije, povijesne prijelomnice, veliki događaji – oduvijek su me privlačile i zanimale i odavno su ušetale u moj život i knjižnicu. Poodavno sam se zainteresirao i za događaje i procese koji nisu u prvom planu povijesti, a koji su itekako utjecali na povijest čovječanstva. Povijest je antropocentrična, a čovjek je daleko od svemoći kakvu si pridaje“
Kaj je bilo otkriva nam kako je nastao plišani medvjedić, kako je unaprijeđena proizvodnja šampanjca i pamuka, govori o otkriću penicilina, streptomicina i inzulina, o prvoj transplantaciji, nastanku margarina, slavljenu Božića, zaboravljenim požarima i poplavama, o izumu bakelita, pisaćeg stroja i vješalice, o ženskom nogometu, društvenoj važnosti sporta, ali zadire i u ono što se uobičajeno smatra “velikom” poviješću kada se posvećuje emancipaciji žena, crnaca i homoseksualaca.
Kaj je bilo Tihomira Ponoša humana je knjiga i nešto sasvim novo. Značajan je iskorak hrvatske historiografske publicistike jer usmjerava pažnju na bit povijesti: naše živote možda determinira visoka politika, ali događaji koje Ponoš opisuje čine ga udobnijim, samim time slobodnijim, a nama, pojedincima i čovječanstvu – što je jednako važno – mijenjaju uvriježenu perspektivu i potiču nas da povijest promatramo i tumačimo sa zdravom skepsom.
