Kazališni i filmski redatelj, sveprisutni DJ, performer, pisac, glazbenik, glumac, dramaturg… sve je to Mario Kovač, sve to, ali i mnogo više od toga. Ovaj neumorni kulturni aktivist uz sve svoje obaveze, hobije i angažmane ipak svakodnevno pronalazi vrijeme za čitanje, a norma koju si je nametnuo prilično je ozbiljna – trideset stranica svaki dan.
Sjećate li se koja je prva knjiga koju ste pročitali?
Ne, davno je to bilo. No, prva koja je ostavila jači dojam, a da se toga sjećam je bila Martin Eden od Jacka Londona.
Koja vam je najdraža knjiga? Možete li uopće odgovoriti na ovo pitanje, postoji li samo jedna?
Ma nemoguće je odgovoriti. Teško je sažeti ukus u samo jednu knjigu, lista bi morala biti podugačka.
Imate li najdraži žanr, autora, nacionalnu književnost?
I to se mijenja s vremena na vrijeme, no uvijek se na tom popisu mogu naći distopijska znanstvena fantastika, romansirane biografije značajnih ličnosti (ako nisu komercijalno smeće, čega u ovom žanru ima i previše), Houellebecq, Ferlinghetti, Majakovski te brojni istočnoeuropski pisci.
Što trenutačno čitate?
Drame Darija Foa. Dakle, spajam posao i zadovoljstvo.
Postoji li neka knjiga koju redovito preporučujete ako vas netko pita što čitati? To ne mora nužno biti knjiga koju najviše volite, već neka koja vam je draga, a mislite da bi se mogla svidjeti i drugima…
Ne postoji jedna takva određena knjiga jer smatram da svi ljudi nisu isti i da je nemoguće naći takvu knjigu koja će zadovoljiti sve ukuse. Ako me netko pita za preporuku knjige, pokušavam pogoditi nešto po ukusu te osobe, a ne po mom vlastitom.
Za koju knjigu smatrate da najbolje reprezentira vaš ukus?
Elementarne čestice od Houellebecqa.
Što je za vas čitanje? Vežete li ga uz slobodno vrijeme, posao, učenje, osobni razvoj, zabavu…?
Prije svega, užitak za koji nikad nemam dovoljno vremena. Ništa nije bolje nego zavući se u duboki hlad s dobrom knjigom i odvojiti od ovog bolesnog svijeta. Već petnaestak godina sam si spartanski nametnuo u zadatak da svaki dan obavezno pročitam minimum 30 stranica dobre literature i uglavnom se držim tog plana, pa makar patili posao, obitelj i prijatelji. 🙂
Imate li najdraže Frakturino izdanje?
Fraktura ima dosta meni dragih autora i autorica, pa ne bih izdvajao nikoga posebno, no baš gledam svoje ormare s knjigama i na njima se nalaze mnoge Frakturine knjige koje nisu razočarale: Ludwig Bauer, Sibila Petlevski, Daša Drndić, Pero Kvesić, Josip Mlakić, Viktor Jerofejev, László Darvasi i nezaobilazna Pamela Des Barres. 😀
