Ime Bernardine Evaristo jedno je od imena koje je protutnjalo svjetskom književnom scenom kada je za svoj osmi roman Djevojka, žena, drugo autorica osvojila jednu od najprestižnijih svjetskih nagrada, Man Booker Award. Bernardine Evaristo (1959.) na književnoj se sceni pojavila početkom prošlog desetljeća s knjigom Imperatorova beba i otada njeguje poseban, gotovo poetski stil pisanja, na čijem je tragu i roman koji je osvojio ovu prestižnu nagradu. Ne koristeći se interpunkcijom na kraju rečenice, Evaristo nam je donijela pitak, prohodan, komunikativan roman koji zaslužuje sve hvale kojima ga se obasipalo.

Roman Djevojka, žena, drugo osvojio je publiku širom svijeta donoseći svježi književni glas i neispričane priče žena koje se povezuju kroz prostor i vrijeme. Donoseći priče o izvanrednim, običnim ženama – majkama, kćerima, ljubavnicama, učiteljicama, bakama, prodavačicama – i vješto ih povezujući premijerom jedne drame, Evaristo nas osvaja spoznajom da smo svaka od tih žena mogle biti mi te da knjiga govori i o našem vremenu. Knjiga je ovo i o potrazi za identitetima, univerzalna u postavljanju najvažnijeg osobnog pitanja: tko smo? Evaristo tako propituje i društvo, baveći se temama preljuba, maloljetničke trudnoće, trgovine robljem, odnosa u umjetničkim krugovima, sukoba feministica i mnogim drugima, pletući izvanrednu priču o generacijama žena.

S autoricom je razgovarala pjesnikinja i dramatičarka Monika Herceg u HDLU-u 6. rujna.