Da se sin Božji ponovno pojavi na Zemlji, bismo li ga opet razapeli? Pitanje je ovo kojim se poigrava i koji nam nameće Maryse Condé, jedna od najvažnijih suvremenih književnica. U romanu Evanđelje novog svijeta, koji je ušao u uži izbor nagrade Booker International, na temelju dobro nam poznate biblijske priče gradi novu, kroz koju poziva na empatiju, razumijevanje i promišljanje o vlastitim identitetima i društvenim ulogama.
Na uskrsno jutro, u srcu karipskog dragulja, otoka Martinika, gospođa Ballandra pronalazi prekrasno novorođenče u štali među kopitima magarca te povjeruje da je ono Božji dar. Dijete, kojem nadjene ime Pascal, odmalena nosi teret misterioznog porijekla, dok ga prate glasine da je ni manje ni više nego sin Božji. Opterećen očekivanjima okoline, nakon što se prošire priče o njegovim čudesnim ribolovima i ozdravljenjima, kreće u potragu za svojim pravim roditeljima, ali i za svrhom postojanja.
Ako je zaista božanskog podrijetla, o kojem je bogu uopće riječ i koja je njegova misija? Pascal se otiskuje na nevjerojatno putovanje, nepredvidivu pustolovinu Južnom i Sjevernom Amerikom. Putem susreće osebujne likove, strastveno se zaljubljuje, suočava se s intrigama, izdajama i okrutnostima, sa svijetom o kojem, odrastajući izoliran, nije gotovo ništa znao, od rasizma do mračnih strana globalizacije. Ispisujući nanovo biblijsku priču, hrabro, maštovito i suvereno, nagrađivana autorica Maryse Condé majstorski oslikava izazove ljudske egzistencije, preispitujući pitanja identiteta, pripadnosti i sudbine, ali i probleme kapitalističke današnjice i kolonijalizma.
Pascalova miješana rasa i kulturno nasljeđe (afričko, europsko i karipsko) prikazuju složenost identiteta u postkolonijalnom svijetu. Autorica kroz glasove svojih likova opisuje i probleme migracije, egzila, društvene nepravde, klasnih razlika, sraza između različitih identiteta koji nose (kulturološki, rasni…) te propituje složenost obiteljskih i ljudskih odnosa ističući snagu zajedništva i empatije.
